Ernesto Sabato, O juncima i grobovima

Published on 22:55, 11/10,2014

  Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

Jer, put do najintimnijeg dela našeg bića znači dugo putovanje kroz druge ljude i svetove. Tako sam se vratio ocu. Ali, kao što obično biva, tada je već bilo prekasno. Da sam onda znao da ga poslednji put vidim krepkog, da sam slutio kako ću ga dvadeset pet godina kasnije zateći pretvorenog u prljavu hrpu kostiju i iznutrica u raspadanju, kako me tužno gleda iz dubine tih očiju koje maltene nisu više pripadale ovom svetu, tada bih pokušao da razumem tog grubog, ali dobrog, snažnog, ali naivnog, naprasitog, ali čestitog čoveka. Izgleda, uvek kasno shvatamo svoje najbliže. A kada počnemo da stičemo izvesnu umešnost življenja, već dođe vreme da mremo. Što je najgore, već su pomrli oni na koje bismo najradije primenili stečenu veštinu.

 

 


Rat za smak sveta, Mario Vargas Ljosa

Published on 14:34, 11/10,2014

Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

Čovek je bio visok i toliko mršav da se uvek činilo kao

da stoji okrenut profilom. Put mu je bila tamna, kosti

su mu štrčale, a oči plamsale večitom vatrom. Na nogama je

nosio pastirske sandale, a ljubičasta tunika mu je visila niz telo

i podsećala na mantije misionara koji su, s vremena na vreme,

posećivali mesta u sertonu, krstili čopore dece i venčavali

parove priležnika. Nije bilo mogućno odrediti mu godine, pore-

klo, doznati ko je i otkuda je, ali je na tom spokojnom licu, u

njegovim smernim navikama, u toj nepokolebljivoj ozbiljnosti

bilo nečega što je, još i pre nego što bi počeo da daje savete,

privlačilo ljude.

Pojavljivao se iznebuha, u početku sam, uvek pešice, praš-

njav od puta, svakih nekoliko nedelja, meseci. Njegova izdužena

prilika oštro se ocrtavala u svetlosti sumraka ili svitanja, dok je

prolazio jedinom ulicom u naselju, grabeći krupnim koracima

kao da nekuda žuri.

 

Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

 

 

 

 

 

  Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4


Zlatno runo, Borislav Pekić

Published on 10:24, 11/10,2014

Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4

Da smo pobedili na Kosovu, da smo mi naselili Hrvatsku, da samo Uroš nije bio onako nejak, da smo mogli naći zajednički jezik sa Bugarima, da smo namesto pravoslavne imali katoličku crkvu, da smo, da smo, da smo...Mi smo, bogamu, stalno u nekom kondicionalu...

 


Zlatna beležnica, Doris Lesing

Published on 00:38, 11/10,2014

 

 

 Nije je iznenadila ta pomisao, koja ne beše daleko od ludila, pošto je i onako zaključila da je verovatno luda.