Rat za smak sveta, Mario Vargas Ljosa
Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4
Čovek je bio visok i toliko mršav da se uvek činilo kao
da stoji okrenut profilom. Put mu je bila tamna, kosti
su mu štrčale, a oči plamsale večitom vatrom. Na nogama je
nosio pastirske sandale, a ljubičasta tunika mu je visila niz telo
i podsećala na mantije misionara koji su, s vremena na vreme,
posećivali mesta u sertonu, krstili čopore dece i venčavali
parove priležnika. Nije bilo mogućno odrediti mu godine, pore-
klo, doznati ko je i otkuda je, ali je na tom spokojnom licu, u
njegovim smernim navikama, u toj nepokolebljivoj ozbiljnosti
bilo nečega što je, još i pre nego što bi počeo da daje savete,
privlačilo ljude.
Pojavljivao se iznebuha, u početku sam, uvek pešice, praš-
njav od puta, svakih nekoliko nedelja, meseci. Njegova izdužena
prilika oštro se ocrtavala u svetlosti sumraka ili svitanja, dok je
prolazio jedinom ulicom u naselju, grabeći krupnim koracima
kao da nekuda žuri.
Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4
Normal 0 MicrosoftInternetExplorer4


